Tuesday, October 27, 2009

Sada malo srpskog za početnike i sve ostale.
Sajam knjiga.

Prvi utisak je pozitivan, nisu me gurali i gnjavili, nisu vidljivo visile bubice iz ušiju, nije bilo preterano montiranih ribetina za odlikaše, jesu suknje bile kratke tu i tamo ali je sve bilo cool i intelektualno, sa ukočenim osmesima i udaranjem po leđima. Svakako je bilo važno biti viđen na manifetaciji.
Ja viđena. Or something. Padali i komplimenti. A što bih se ja zbabala a sve cveta?
Naravno, u prolazu laki i teški gossip, to ne mogu da pamtim. Izvinjavam se Danilu Nikoliću, koga sam videla samo izdaleka.Vi me niste videli, ali pozdrav vam dugujem.

Dragan Velikić primetio da u izdavačkom lancu od knjiga žive svi sem pisaca- knjižari, prelamači, vozači...S tim se valjda valja pomiriti. Malo ko živi od knjiga, sem Braun Dena i sl.

Sajam je pravo mesto za samopromociju i mesto za valjanje marketinških patcheva.
Počasni štand Grčke bio je aposultno najprijatnije mesto. Lepi ljudi, lep koktel, prijatna uzdržanost, dirljiva, vekovna pristojnost. ne sliče nam Grci previše, šta god mi mislili.

Izdavači, koje dobro poznajem, viđam preko godine, neki od njih su mi tražili i rukopis,
neki su mi bili saputnici - na sajmu su nedodirljivi. Predstavnici vlasti i izdavači iz tog prstena moći otskakali su po pozi, kao i obično. Onako, malo. Uvek je važno biti važan a još važnije biti važniji, a najvažnije biti najvažniji.
Yes, sirs, važnost ste postigli. A i nevažnost, kako se uzme.

Naravno, po veličini štandova i po tome sa kakvom pažnjom im je određena lokacija jasno je ko je bliži do prestola, ali to je stara priča. Službeni glanik rulz, gazi, melje. Na istom mestu rekla bih ostali su Geopoetika, Clio,Stubovi kulture. Gotivim ih, gotivim i Glasnik, mada je kao piramida. Ne zna se gde je ufur . Ali najgotivim ove malešne kao Okean i slične. Novinari koji prate sajam i izdavaštvo ne pišu dovoljno oštro i ambiciozno, zavarani maglom da pišu o kulturnim stvarima i kulturnom svetu.

Izdavačka surovost ne poznaje granice, toga bi novinari uvek trebalo da budu svesni kad ih izdavači iscimaju na pres konferencije da im predstave svoje viđenje stvari i produkciju, što btw mogu da urade i slanjem informacija elektronskim putem. Niste dužni da prenosite doslovno hvalospeve. Ali ste dužni da redovno pratite produkciju, a ne po babi i stričevima. Molim vas pogledajte kako piše Ron Čarls iz Washposta i sl. Možete ga pratiti na twitteru @roncharls. U Americi industrija knjige jeste industrija ali zato prikazi knjiga imaju aposlutan balans.
Kupila sma jednu knjigu, vidim da sam stara po činjenici da sam u stanju da knjigu čekam godinu dana. Kupiću još jednu Bog za zbunjene. Nju sam već kupila i ukrali su mi je prošle godine.
Da završim prve utiske o sajmu:
Uvek je lepo kad profesionalci obuku odela, a publika može kako hoće.

No comments:

Post a Comment

Followers