so finally there is catch why to write a blog. Because I have friend reader. Rare one to whom I was brought by common interest in special section of feminine writing.
Lately, after all I've been through examining feminine perspective in literature, not just Serbian, made me tired and disappointed.For number of reasons it is false, inadequate
We can't say women are entitled to better understanding or experiencing or describing issues.But,they are different and to be respected for this mater and let alone. My late friend, Zarana Papic. who died recently gave me the only valid definition of feminism/ it is battle for human individuality, in this case feminine individuality. Period.
So I excluded nowadays everything in connection with feminine studies in Serbia.
But, then all came back to me from unexpected direction, from my young, sophisticated Brazilian friend, writer, journalist, sociologist. She seems genuinely thrilled with this stuff and brings me new old perspective, because I believe her.
Sunday, November 29, 2009
Tuesday, November 3, 2009
Tuesday, October 27, 2009
Sada malo srpskog za početnike i sve ostale.
Sajam knjiga.
Prvi utisak je pozitivan, nisu me gurali i gnjavili, nisu vidljivo visile bubice iz ušiju, nije bilo preterano montiranih ribetina za odlikaše, jesu suknje bile kratke tu i tamo ali je sve bilo cool i intelektualno, sa ukočenim osmesima i udaranjem po leđima. Svakako je bilo važno biti viđen na manifetaciji.
Ja viđena. Or something. Padali i komplimenti. A što bih se ja zbabala a sve cveta?
Naravno, u prolazu laki i teški gossip, to ne mogu da pamtim. Izvinjavam se Danilu Nikoliću, koga sam videla samo izdaleka.Vi me niste videli, ali pozdrav vam dugujem.
Dragan Velikić primetio da u izdavačkom lancu od knjiga žive svi sem pisaca- knjižari, prelamači, vozači...S tim se valjda valja pomiriti. Malo ko živi od knjiga, sem Braun Dena i sl.
Sajam je pravo mesto za samopromociju i mesto za valjanje marketinških patcheva.
Počasni štand Grčke bio je aposultno najprijatnije mesto. Lepi ljudi, lep koktel, prijatna uzdržanost, dirljiva, vekovna pristojnost. ne sliče nam Grci previše, šta god mi mislili.
Izdavači, koje dobro poznajem, viđam preko godine, neki od njih su mi tražili i rukopis, neki su mi bili saputnici - na sajmu su nedodirljivi. Predstavnici vlasti i izdavači iz tog prstena moći otskakali su po pozi, kao i obično. Onako, malo. Uvek je važno biti važan a još važnije biti važniji, a najvažnije biti najvažniji.
Yes, sirs, važnost ste postigli. A i nevažnost, kako se uzme.
Naravno, po veličini štandova i po tome sa kakvom pažnjom im je određena lokacija jasno je ko je bliži do prestola, ali to je stara priča. Službeni glanik rulz, gazi, melje. Na istom mestu rekla bih ostali su Geopoetika, Clio,Stubovi kulture. Gotivim ih, gotivim i Glasnik, mada je kao piramida. Ne zna se gde je ufur . Ali najgotivim ove malešne kao Okean i slične. Novinari koji prate sajam i izdavaštvo ne pišu dovoljno oštro i ambiciozno, zavarani maglom da pišu o kulturnim stvarima i kulturnom svetu.
Izdavačka surovost ne poznaje granice, toga bi novinari uvek trebalo da budu svesni kad ih izdavači iscimaju na pres konferencije da im predstave svoje viđenje stvari i produkciju, što btw mogu da urade i slanjem informacija elektronskim putem. Niste dužni da prenosite doslovno hvalospeve. Ali ste dužni da redovno pratite produkciju, a ne po babi i stričevima. Molim vas pogledajte kako piše Ron Čarls iz Washposta i sl. Možete ga pratiti na twitteru @roncharls. U Americi industrija knjige jeste industrija ali zato prikazi knjiga imaju aposlutan balans.
Kupila sma jednu knjigu, vidim da sam stara po činjenici da sam u stanju da knjigu čekam godinu dana. Kupiću još jednu Bog za zbunjene. Nju sam već kupila i ukrali su mi je prošle godine.
Da završim prve utiske o sajmu:
Uvek je lepo kad profesionalci obuku odela, a publika može kako hoće.
Sajam knjiga.
Prvi utisak je pozitivan, nisu me gurali i gnjavili, nisu vidljivo visile bubice iz ušiju, nije bilo preterano montiranih ribetina za odlikaše, jesu suknje bile kratke tu i tamo ali je sve bilo cool i intelektualno, sa ukočenim osmesima i udaranjem po leđima. Svakako je bilo važno biti viđen na manifetaciji.
Ja viđena. Or something. Padali i komplimenti. A što bih se ja zbabala a sve cveta?
Naravno, u prolazu laki i teški gossip, to ne mogu da pamtim. Izvinjavam se Danilu Nikoliću, koga sam videla samo izdaleka.Vi me niste videli, ali pozdrav vam dugujem.
Dragan Velikić primetio da u izdavačkom lancu od knjiga žive svi sem pisaca- knjižari, prelamači, vozači...S tim se valjda valja pomiriti. Malo ko živi od knjiga, sem Braun Dena i sl.
Sajam je pravo mesto za samopromociju i mesto za valjanje marketinških patcheva.
Počasni štand Grčke bio je aposultno najprijatnije mesto. Lepi ljudi, lep koktel, prijatna uzdržanost, dirljiva, vekovna pristojnost. ne sliče nam Grci previše, šta god mi mislili.
Izdavači, koje dobro poznajem, viđam preko godine, neki od njih su mi tražili i rukopis, neki su mi bili saputnici - na sajmu su nedodirljivi. Predstavnici vlasti i izdavači iz tog prstena moći otskakali su po pozi, kao i obično. Onako, malo. Uvek je važno biti važan a još važnije biti važniji, a najvažnije biti najvažniji.
Yes, sirs, važnost ste postigli. A i nevažnost, kako se uzme.
Naravno, po veličini štandova i po tome sa kakvom pažnjom im je određena lokacija jasno je ko je bliži do prestola, ali to je stara priča. Službeni glanik rulz, gazi, melje. Na istom mestu rekla bih ostali su Geopoetika, Clio,Stubovi kulture. Gotivim ih, gotivim i Glasnik, mada je kao piramida. Ne zna se gde je ufur . Ali najgotivim ove malešne kao Okean i slične. Novinari koji prate sajam i izdavaštvo ne pišu dovoljno oštro i ambiciozno, zavarani maglom da pišu o kulturnim stvarima i kulturnom svetu.
Izdavačka surovost ne poznaje granice, toga bi novinari uvek trebalo da budu svesni kad ih izdavači iscimaju na pres konferencije da im predstave svoje viđenje stvari i produkciju, što btw mogu da urade i slanjem informacija elektronskim putem. Niste dužni da prenosite doslovno hvalospeve. Ali ste dužni da redovno pratite produkciju, a ne po babi i stričevima. Molim vas pogledajte kako piše Ron Čarls iz Washposta i sl. Možete ga pratiti na twitteru @roncharls. U Americi industrija knjige jeste industrija ali zato prikazi knjiga imaju aposlutan balans.
Kupila sma jednu knjigu, vidim da sam stara po činjenici da sam u stanju da knjigu čekam godinu dana. Kupiću još jednu Bog za zbunjene. Nju sam već kupila i ukrali su mi je prošle godine.
Da završim prve utiske o sajmu:
Uvek je lepo kad profesionalci obuku odela, a publika može kako hoće.
Sunday, October 25, 2009
Still reckoning what would be the purpose of my blog writing.
Well, I would start with my notes-in spite I already know what I know and what I think about- considering writing, publishing, book production.
Just recently understood I hate books, love writing
Very few writers I like, less and less I read, very few I hang around with.
Truly I am interested only in writing-s compatible with my own. Very little interest in different. Unless beautiful stories unfold. This not apply to theory only, of course- but let it be good!!!
Camilla Paglia?
Anica Savic Rebac ?
Ketty Acker, why did you leave so early?
Well, I would start with my notes-in spite I already know what I know and what I think about- considering writing, publishing, book production.
Just recently understood I hate books, love writing
Very few writers I like, less and less I read, very few I hang around with.
Truly I am interested only in writing-s compatible with my own. Very little interest in different. Unless beautiful stories unfold. This not apply to theory only, of course- but let it be good!!!
Camilla Paglia?
Anica Savic Rebac ?
Ketty Acker, why did you leave so early?
Wednesday, October 21, 2009
Philip Roth joins his own tribute bus tour in Newark
Native Newarker ... Philip Roth. Photograph: AP
Taking in the landmarks of his novels, from Weequahic Park in The Plot Against America to Goodbye, Columbus's Newark Museum, the Philip Roth bus tour is a must for fans visiting his stomping ground of Newark. But graduates of Weequahic High School were given an extra bonus this weekend when the author himself joined the tour as a surprise guest.
I
Subscribe to:
Posts (Atom)